Božić dolazi...

Božićno drvo na Trgu 

Na Trgu Stjepana Radića u Velikoj Gorici, prošle nedjelje, zapaljena je posljednja, četvrta, adventska svijeća. Ovaj običaj već više godina okuplja građane koji rado dolaze usprkos hladnom i maglovitom vremenu kakvo je bilo prošlu nedjelju. Kako bi paljenje svjeće bilo što više u božićnom duhu Župni zbor crkve Petra i Pavla otpjevao je par božićnih pjesama, a najslađi je bio dječji zbor koji je otpjevao par pjesama i uspio raznježiti i bar malo zagrijati sve prisutne. Ovakvo okupljanje bar malo nas podsjeća na prošla, stara vremena, kada je ljudima za Božić bilo najbitnije ono duhovno, biti s najmilijima.

Prekrasni božićni običaji u Turopolju dio su stare turopoljske tradicije. Ti običaji polako se vraćaju u ove krajeve, a priču o Božiću ispričala mi je gospođa Marija Davutović, koja pamti sve te prekrasne običaje. 

Dječji zbor otpjevao je par dječjih božićnih pjesmica

Božić je bilo vrijeme kada je cijela obitelj bila na okupu. Nije se toliko mislilo o materijalnom nego o duhovnom, poklanjale su se jabuke, a ne skupi pokloni, jela se hrana koja se čuvala upravo za te prilike. Ostajalo se u kući u okrilju obitelji, nisu se gledali filmovi, nego se razgovaralo, kartalo, igralo razne igre, pjevalo i molilo.

Na Badnjak, uređivala se kuća i obavljale su se pripreme za Božić. Bor se kitio jabukama, orasima, suhim tijestom i mekanim bombomima od šećera u prahu, koji su bili zamotani u raznobojni sjajni papir. Djeca bi najčešće bombone pojela, a papir ostavila na boru. Postilo se, kako preko dana tako i navečer. Jedno od najčešćih posnih jela bio je «bažul na suvo».

Dječji zbor upalio je i četvrtu svjećicu

Prije večere, najmlađi ili najstariji u obitelji unio bi slamu u kuću. Ulazeći u kuću izgovarala se molitva: «Daj nam Bog zdravlja, veselja, picekov, racekov, telekov... i Božjega mira».

Nakon odlaska na misu polnoćku najstariji u obitelji otišao bi u štalu i kravama dao po šaku kukuruza ili sijena. Poslije se večeralo, najčešće krvavice ili hladetina. Prije večere slama se stavljala na stol u obliku križa tako da je spajala kutove stola, po njoj se posipala pšenica, to se blagoslovilo i pokrilo stolnjakom. Slama je tamo bila do blagdana Svetog Ivana 27. prosinca kada se iznosila van i stavljala na voćke.

S Badnjaka na Božić cijelu noć je morala gorjeti peć, a kasnije kada je na ova područja uvedena struja, moralo je biti upaljeno svjetlo. Na sam Božić cijela obitelj išla je na misu i čestitala svima. Momci su poklanjali jabuke djevojkama, a nakon toga odlazilo se kući i obitelj je Božić provodila u molitvi, pjesmi, igri i veselju. Tek na blagdan Svetog Stjepana čestitalo se susjedima, naročito onima koji su slavili imendan.

Ovi lijepi običaji u nekim domovima su posve uobičajeni za Božić, sigurno je tako i u domu gospođe Marije. Nadam se da ti običaji neće nestati i da ljudi neće zaboraviti da je Božić blagdan kada bismo trebali misliti na druge i provesti vrijeme u okrilju obitelji.

Ovim postom svima želim zeželjeti ČESTIT, SRETAN I VESEO BOŽIĆ I DA GA PROVEDETE S NAJMILIJIMA!!!

Vanna- 20 godina zajedno

Petnaestak minuta prije koncerta, publika polako popunjava mjesta

Vanna

U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog,  19. prosinca, Vanna je održala koncert pod nazivom "20 GODINA ZAJEDNO". Tim koncertom Vanna je, nakon ET-ere, tri live i pet studijskih albuma, više hit singlova, dva Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu i više nagrada publike, proslavila dvadeset godina karijere. Dobre zabave nije nedostajalo, a atmosfera je bila vruća cijelu večer. Mnogobrojna publika jedva je čekala da započne koncert i velikim pljeskom nagradila pjevačicu čiji su hitovi obilježili posljednjih dvadeset godina i koji su redovito na svim top listama. 

Kako rođendanske proslave nisu proslave bez plesa, tako je i Vanna uspjela podići publiku na noge. 


-Jedino što si ovoga puta mogu poželjeti jest da ovaj moj treći nastup bude jednako uspješan kao i prethodna dva te da publika bude jednako raspoložena kao i ja- Vanna je napisala na svojoj web stranici prije nastupa. U svakom slučaju to se i ostvarilo.
Uz taktove pjesama publika je plesala i pljeskala u ritmu, a one laganije pjesme izmamile su i suze na nekim licima.

S Vannom, rado su nastupili i Toni Cetinski, Neno Belan, Mario Huljev i Nikolina Kovačević koja je osim dueta s Vannom izvela i pjesmu "Someone like you" (Adele) čime je izazvala posebno oduševljenje od strane publike. Prijateljicu i kolegicu Vannu došle su podržati i mnogi sa hrvatske estrade, Nina Badrić, Jacques Houdek, Ivana Kindl, Miroslav Škoro i mnogi drugi. 

Vanna i Toni Cetinski

                                                                                                                                                             Puna tri sata zabave, plesa i pjesme proteklo je u trenu i došlo je vrijeme da Vanna zahvali svima, pozdravi se od publike i za kraj izvede pjesmu "Tek je 12 sati", koja je izazvala najveće oduševljenje i time se oprostila od raspjevane publike.

"Stand up" kroz život komičara

Pedja Bajović

Stand up u Hrvatskoj ima sve više obožavatelja. Nije ni čudo, svima ponekad nedostaje smijeha, a stand up komičari su tu, na neki način kao liječnici, vraćaju ljudima osmijeh na lice i pomažu im da bar na neko vrijeme zaborave sve probleme i nasmiju se od srca.

Oni nipošto nisu klaunovi, njihov smisao za humor, njihov izvor "fora" dolazi iz svakodnevnog života. Komičari će najbanalniju situaciju kao što je odlazak u  trgovinu ili u banku pretvoriti u nešto urnebesno smiješno. Taj trend stand up komedije, kao i u drugim gradovima, našao je svoje mjesto i u Velikoj Gorici. 

Već godinu dana, svake nedjelje, velikogoričanke i velikogoričane zabavljali su Domagoj Pintarić, Andrija Mario Golubić, Tomislav Kozačinski, Marko Petar Orešković, Pedja Bajović, Tin Vodopivec, Marina Orsag i mnogi drugi. Nastupile su i "poznate face" kao što su Željko Pervan, Davor Dretar Drele i neponovljivi Željko Vukmirica.

Jednom prilikom razgovarala sam s Domagojem Pintarićem, zagrebačkim komičarom i voditeljem stand up komedije u Velikoj Gorici.

-Stand up-om sam se počeo baviti prije nešto više od tri godine iako sam dugo imao želju okušati se u ovoj disciplini. Dugo sam o tome razmišljao, ali kako kod nas to nije postojalo nisam imao jasnu viziju što i kako treba napraviti. Nekako sam znao da ozbiljni poslovi nisu za mene, odnosno bolje reći nisam ja za njih pa sam konačno našao nešto gdje mogu biti blesav i zaposlen istovremeno- rekao je Domagoj.

Na početku, natjecao se na Open mic-u, večerima otvorenog mikrofona stand up- a gdje se mogu prijaviti svi koji to žele i isprobati svoje sposobnosti nasmijavanja drugih. S obzirom da je to natjecateljskog tipa, nakon nekoliko pobjeda, Domagoj se počeo profesionalno baviti stand up-om. Nastupao je u Purgeraju, kinu Studio, The Movie Pubu i u mnogim drugim gradovima diljem Hrvatske, ali i izvan Lijepe naše.

Nesha Bridges- Balkan Comedy

Prošle nedjelje, 27. studenog, pozornica je bila rezervirana za Balkan comedy, uz goste iz Ex Yu-a, Neshe Bridgesa, Srđana Dinčića, Aleksandra Perišića, Nikole Šilića i naravno voditelja programa Domagoja Pintarića. Nezaboravna zabava ispunila je očekivanja. "Fore" o odnosima Hrvata i Srba, muškaraca, žena, baba i deda zabavljale su publiku čak dva sata.

Debata: Tomislav Kozačinski, Perica Jerković i Domagoj Pintarić

Ove nedjelje uslijedio je program Perice Jerkovića, koji je ovom prigodom predstavio svoj dokumentarni film prvijenac, pod nazivom "Leto" (Godina). Na vrlo zanimljiv način prikazao je godinu dana u svom životu, probleme stand up komičara, zabavne trenutke, putovanja... Nakon toga održana je debata, prisutni su mogli postaviti pitanja o filmu, ali i o svemu što ih je zanimalo vezano uz stand up.

Nedjelja više nije najdepresivniji dan u tjednu (zbog činjenice da poslije nje dolazi ponedjeljak), nego "dan smijeha", kada se mogu nasmijati na "fore" o temama poput politike, odnosa muškaraca i žena, religije, svakodnevnih situacija i mnogih drugih.

Lisinski subotom- Carmen

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Kako iskoristiti subotu na koristan način? Najbolje je otići u kino, kazalište, muzej ili tako negdje. Ovaj put došlo je vrijeme za stvarno kulturno uzdizanje tako da sam se uputila u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. I moram priznati, nisam se razočarala...

U sklopu programa "Lisinski subotom" izvedena je opera "Carmen" na posve nov način. Ova poznata francuska opera Georges Bizeta nastala je 1875. godine prema noveli Prospera Merimeea "Cigani" (The Gypsies). Dramatična ljubavna priča o ženi zavodnici sada je dobila svoj novi oblik.

Zajednički projekt triju hrvatskih umjetničkih Akademija i Tekstilno-tehnološkog fakulteta uprizorilo je jednu od najpopularnijih opera na svijetu i sigurno nije razočarao starije i mlade zaljubljenike u kulturu, dobru glazbu i dobru predstavu. S obzirom da su studenti izvođači cijele predstave, ona je bila prilagođena modernom razdoblju. Tako se radnja preselila dva stoljeća kasnije. Naravno nije izostavljena niti jedna pjesma klasične opere "Carmen", kao i jedna od najljepših i najpoznatijih arija- Habanera (arija Carmen) i pjesma toreadora Escamille. 

Plakat- Lisinski subotom: Carmen

Priča je smještena na napuštenom starom stadionu Sevilli, u predgrađu. Tamo se, naročito noću, skupljaju različite grupe, napušteni klinci, ilegalni preprodavači otrova i korumpirani policajci, sadašnji, bivši čuvari zakona... Tamo žene zabavljaju mlade muškarce, a glavni lik je, dakako, prelijepa Carmen, žena prevrtljive naravi i vatrenog temperamenta. Ne želi se zaljubiti i samo zavodi muškrace. U nju se zaljubljuje mladi vojnik Don Jose. Slijep od ljubavi zbog Carmen završava u zatvoru. Prolazi vrijeme i on naposlijetku izlazi iz zatvora, vraća se svojoj ljubavi, no ona ga odbija. Zbog toga se pridružuje bandi. Dolazi toreador Escamillo (koji je ovdje uprizoren kao velika "faca" i "bajker" na Harleyu) i on, dakako, baca oči na Carmen koja i dalje odbija Don Josea. Don Jose postaje sve više ljubomoran na Carmen i toreadora Escamille i ne obraća pozornost na Michaelu, djevojku koju je poslala njegova majka da mu kaže da je na samrti. Zbog toga Don Jose odlazi majci, a u svađi obećaje Carmen da će se vratiti. Na samom kraju, Carmen je sretna i zaljubljena u Escamillu, no vraća se Don Jose. Zbog ljubomore i očaja ubija Carmen i plače nad svojom ubijenom ljubavi. I on završava tužnom sudbinom jer ga ubija jedna od Carmeninih prijateljica. 

Pozornica

Kroz cijelu priču publiku vodi voditelj, poseban lik koji zapliče radnju i svemu daje dozu humora sa smiješnim uzrečicama i komentarima. Osim voditelja naročito je zanimljiva kostimografija, kao i scenografija. Moderna rokerska odjeća, frizure, šminka i obuća. Ulica je bila uređena u stilu današnjih košarkaških igrališta, puna grafita i kontejnera. Za scenu je bila bitna krčma oko koje se radnja i odvijala. 

Iako nisam pretjerani ljubitelj opera, ova "modernizacija" opere Carmen očarala me. Nisam očekivala da će biti toliko prilagođena modernom vremenu i upravo taj spoj modernog i klasičnog me oduševio. Sigurna sam da ću ponovno pogledati neku operu.

Mnogobrojna publika

Najava za operu Carmen

-Tu je i neizbježna krčma Kod Lillasa Pastie, tu su sva lica koja bi mogla odigrati jednu Carmen za publiku koju oni ne poznaju, u dijelu grada u koji nikada ne zalaze. Njihova Carmen nije turistička razglednica, njihova Carmen nije proslava novog potrošačkog doba, njihova Carmen nije neobična priča jednog ljubavnog, strastvenog trokuta ili četverokuta, njihova Carmen je igra, kockanje sa životom, ulaganje u sladunjavu sliku, jeftine emocije i karte s licima iz sapunica, s nepoznatim dobitkom i mogućim gubitkom svega, pa i života. Njihova Carmen je opasna, nema kraja, niti početka... Njihova je priča bolno iskrena i točno toliko krvava koliko se i očekuje- tako se opisuje ova, moderna Carmen u knjižici o sadržaju.

Kako bih Vam dočarala cijelu operu ovdje možete pogledati i poslušati isječke. Mene, osobno, najviše je oduševila arija Carmen (treći i četvrti isječak)

Možete pogledati i kako je zvučalo kada je Maria Callas izvodila Habaneru

Twilight Saga: Breaking Dawn part 1

Filmovi za kojima je poludio čitav svijet, Sumrak saga, dobio je i svoj četvrti nastavak. Posljednja knjiga, Praskozorje napokon je pretvorena u film koji će ipak biti podijeljen u dva dijela.

Ulaz u kino 

Ovaj film ima svoje obožavatelje, ali i one koji ga smatraju glupim i apsurdnim. Ipak, ne možemo zanemariti činjenicu da je priča o Belli i Edwardu osvojila svijet i potaknula bujicu knjiga, filmova i serija o vampirima i vukodlacima.

Za one koji ne znaju, serijal knjiga o ljubavi između djevojke i vampira sastoji se od četiri nastavka: Sumrak, Mladi mjesec, Pomrčina i Praskozorje.

Kroz sva četiri dijela pratimo Bellu, "običnu tinejđericu" koja ima osjećaj da se nigdje ne uklapa dok napokon ne upoznaje Edwarda. Edward je vampir čija obitelj na pije ljudsku krv. U središtu radnje nalazi se i Jacob, vukodlak koji je zaljubljen u Bellu. 

Premijera "Sumrak sage: Praskozorja" u hrvatskim kinima bila je 17. studenog, a zbog gužve morala sam pričekati subotu, 19. studenog. Ipak, uspjela sam kupiti karte i otišla pogledati prvi dio posljednjeg filma Sumrak sage.

Ulaznica za film

Ovaj dio poseban je zbog same činjenice da se Bella i Edwarda napokon zaklinju na vječnu ljubav, sklapaju brak i odlaze na medeni mjesec, što Jacob doživljava kao nešto šokantno. Nakon što vukodlaci saznaju da će Bella i Edward postati roditelji odluče napasti Cullenove jer smatraju da to neobično dijete predstavlja prijetnju za ljude, vukodlake, ali i vampire. Osim toga dijete postaje prijetnja za Bellin život jer se prebrzo razvija i ne odgovara ljudskom tijelu. Jacob i Cullenovi pokušavaju nagovoriti Bellu da se riješi "stvora" no ona ne odustaje u borbi za sebe i dijete.

Ja stojim pokraj plakata za film

U ovom filmu napokon se razbija ljubavni trokut između Jacoba, Edwarda i Belle jer Jacob pronalazi svoju srodnu dušu, odnosno "otiskuje" se na Bellinu i Edwardovu kćer Renesmee. Time je uspio spriječiti vukodlake da naude Renesmee zbog zakona koji zabranjuje da se naudi onima na koje se vukodlak "otisne" jer to znači da bi mu nanijeli veliku bol.

Na samom kraju filma Bella rađa Renesmee i umire. U zadnji trenutak Edward ju pretvara u vampiricu.

Iako u filmu nema previše akcije nego on samo "priprema" publiku za drugi dio, ipak postoji borba između vampira i vukodlaka, strast između Edwarda i Belle, dramatičnost Belline borbe za svoj život i život djeteta što film čini prilično zanimljivim i napetim.

Twilight saga: Breaking dawn- najava za film

Izvijanje bokova uz SALSU

Tečaj u Klubu 100

Ples kubanskog porijekla, SALSA, zadnjih desetak godina sve veću popularnost dobiva i u Hrvatskoj. Zbog svoje senzualnosti izvijanja bokova i atraktivnosti mami poglede, a osim toga nije teška za plesati i lako se uči. Naziv ovog plesa dolazi od španjolske riječi «salsa» (umak), čime se ukazuje na to da je taj ples nastao od spojeva različitih utjecaja. U salsi je dopuštena improvizacija što je njena velika prednost i što omogućuje daljnje razvijanje stilova salse, tako da svaka osoba može razvijati vlastiti stil.

Tečaj u Klubu 100

S obzirom da volim plesati i da sam prije učila druge standardne i latinoameričke plesove, salsa mi se učinila kao veoma zanimljiv ples. Upravo zato sam se priključila radionici kada je u Velikoj Gorici, pod nazivom "Salsa Velika Gorica", bila organizirana radionica salse u Društevnom domu u Rakarju. Nakon toga utemeljen je Plesni Klub Leggero i tečaj je dobio svoj prostor u OŠ Eugena Kumičića. Od kada sam krenula na tečaj upoznala sam mnogo novih ljudi, rekreirala se i naučila nešto novo.

-PK «LEGGERO» nastao je kao posljedica mog dugogodišnjeg pohađanja salsa tečaja i plesnjaka te kao želja da se to iskustvo prenese i drugima te da se proširi i popularizira salsa scena– jednom prilikom rekao mi je Nikola Majcenović, voditelj kluba. On je svoje znanje htio prenijeti na druge i u tome je uspio. U suradnji s klubovima kao što su Cabaña i Klub 100, PK Leggero organizira i plesnjake, kako bi polaznici tečaja vježbali pokrete, a oni koji nisu upoznati sa salsom mogu isprobati prve korake.                              

Ja pokazujem okret s voditeljem

Salsa

Na plesnjacima zabave i zajedničkog druženja nikada ne nedostaje, a velika je prednost što je tamo lakše upoznati ljude uz ples i latino ritmove nego u klubovima uz preglasnu glazbu. Na plesanjcima nikada nema čudnih i pijanih ljudi jer su svi tamo uz jedan cilj- zabaviti se i pokazati svoje umijeće plesanja. Sve to razlozi su zašto ljudi sve češće izabiru ovaj ples kao slobodnu aktivnost.











Ovako, ali i puno bolje, može se plesati već nakon samo par mjeseci tečaja:




















Na ovoj snimci, voditelj pokazuje okret s jednom od polaznica tečaja:

KAJ?

                                                                                             

Kajkavsko narječje, narječje je moga kraja. Kako i u drugim mjestima gdje se govori kajkavski tako i u Turopolju svako mjesto ima svoju varijatnu kajkavštine.

Predstavljanje časopisa KAJ u Muzeju Turopolja

Većina ljudi polako gubi kajkavski govor, svi se sve više okreću standardu i žargonizmima, a kajkavski ostaje na onim starijima za koje se često kaže da su "seljaci". To je žalosno, kajkavski je jedan od tri hrvatska narječja i dio te iste hrvatske tradicije. To su razlozi zašto ga treba čuvati. Časopis KAJ, jedini je časopis koji objavljuje na kajkavštini i na taj način pokušava sačuvati kajkavsko narječje.

Na druženju u okviru 51. Matičinog četvrtka, prošli tjedan predstavljen je časopis KAJ, ČASOPIS ZA KJNIŽEVNOST, UMJETNOST, KULTURU iz Zagreba. Na samom početku druženja, predsjednik ogranka MH Stjepan Rendulić predstavio je goste, Božicu Pažur, glavnu i odgovornu urednicu, Jožu Skoka, urednika i Mariju Roščić, članicu Uredništva.

Marija Roščić, Joža Skok i Božica Pažur
zajedno su predstavili časopis "KAJ"

Zaljubljenici u kulturu ne propuštaju susrete
u okviru Matičinog četvrtka

Gosti su predstavili KAJ od njegovog postanka 1968. godine, kada ga je kada ga je pokrenuo Stjepan Draganić, filmski scenarist i književnik, sve do danas. 

"KAJ" se bavi kulturno- povijesnom, jezičnom i umjetničkom podlogom kajkavskog govornog područja kao vrijednostima hrvatske kulture i znanosti. Ovaj domjesečnik izlazi u četiri sveska, u šest brojeva. Koristi kajkavski kao osnovni sadržaj i poticaj časopisa, kao jezik izgrađene višestoljetne književne, ali i zakonodavne, znanstvene, administrivne i mnoge druge tradicije. 

"KAJ" koristi kajkavski kao materinski, ali i stvaralački jezik suvremene kajkavske književnosti. U svakom broju surađuje više uglednih znanstvenika i umjetnika.

Iako objavljuje na kajkavštini, znanstveni radovi objavljuju se na standardu.

Predsjednik Ogranka Matice Hrvatske Stjepan Rendulić naglasio je kako je "KAJ" jedini časopis koji objavljuje na kajkavskom.

Nakon zanimljivog i poučnog predavanja uslijedila su pitanja prisutnih. Završnu riječ preuzeo je Stjepan Rendulić i pozvao prisutne na skromnu zakusku.

Stjepan Rendulić pozdravlja prisutne i goste susreta:

Halloween vikend u Klubu 100

Marina Orsag- Black Sunday stand up

Kosturi, vještice, vampiri, osvjetljene bundeve, sve ono najmračnije posljednjih godina sve popularnije je i u Hrvatskoj.

Zvonko Kožić- Black Sunday stand up

  "Noć vještica" ili takozvani "Halloween" sve češće se obilježava u gradovima diljem Lijepe naše. Možda nije najljepši običaj i puno ljudi protivi se tom "poganskom" običaju, ali klubovi Noć vještica iskorištavaju kako bi privukli ljude željne zabave i tom prigodom organiziraju maskirane partije. Tako je i u Velikoj Gorici, svake godine uoči blagdana Svih svetih održavaju se zabave pod maskama. 

U Klubu 100, obilježavanje Noći vještica započeo je u nedjelju 30. listopada. Tada je održana posebna večer crnog humora stand up komedije. Iako je to bilo primjereno samo za one malo jačeg želuca, kao i svake nedjelje, stand up komedija uspjela je ostvariti                               svoj cilj, nasmijati publiku.

Josip- Black sunday stand up

Voditeljica Marina Orsag pozdravila je publiku na svoj jedinstven način i najavila prvog gosta- Vlatka Štampara koji je svojim humorom uspio nasmijati, ali i izazvati zgražanje publike. No, komičari su upozorili da ova vrsta komedije nije za sve, odnosno nije za one slabog srca i mekog morala.

Osim Vlatka nastupili su još i Tomislav Kozačinski i Zvonko Kožić.

31. listopada na Noć vještica, u Klubu 100, održan je "Halloween party". Najbitnije je bilo biti maštovit i zadiviti druge svojom maskom, tako da se na jednom mjestu našao velik broj vještica, duhova, vampira... Klub je također bio uređen na prigodan način, a najbitnije je da zabave nije nedostajalo. Plesni hitovi sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, ali i oni najnoviji upotpunili su doživljaj i party je trajao do ranih jutarnjih sati.

Kultura u Muzeju Turopolja

Đurđa Parać predstavila je gosta susreta, Branku Jagić

Druženja na Matičinom četvrtku nastavljaju se već treći tjedan. "Ogranak Matice Hrvatske Velika Gorica" svaki četvrtak u Muzej Turopolja dovodi nove goste i predstavlja ih zaljubljenicima u kulturu.

Na druženju prošli tjedan gostovala je Branka Jagić, kajkavska pjesnikinja i članica Matice, a kako bi susret bio zanimljiviji pjesnikinju je predstavila pjesnikinja Đurđa Parać.

Stjepan Rendulić, predsjednik «Ogranka Matice Hrvatske Velika Gorica», s par uvodnih riječi pozdravio je prisutne. Nakon toga,  Ansambl «Zlatne godine», koji često gostuje na Matičinim druženjima i na svoj način pridonosi kulturnom ugođaju susreta, izveo je prigodnu pjesmu.

Predstavljanje Branke Jagić na Matičinom četvrtku

Susret se nastavio u zanimljivom tonu i Đurđa Parać, voditeljica susreta, postavljala je pitanja na koja je pjesnikinja spremno odgovarala. Nakon toga zajedno su predstavile zbirke pjesama i pročitale par pjesama iz svake zbirke. Posebno zanimljive pjesme su upravo one napisane na kajkavštini, koje na poseban način pokazuju razigranost i vrckavost autorice i koje pomalo daju dojam kao da se dijete igralo s riječima i zvukovima koje je autorica samo tako stavljala na papir. Te pjesme naročito su zainteresirale prisutne, ali i izazvale smijeh, zbog smiješnih izraza.  

                                                                                                                                                                                                                                  Sve to, razlozi su što je Branka Jagić stekla zamjetnu reputaciju u sklopu kajkavskoga konteksta hrvatske poezije. Pjesme napisane na standardnom hrvatskom jeziku nimalo ne zaostaju za ovima na kajkavštini te na jednak način pokazuju umijeće pjesnikinje u stavljanju riječi na papir.

Branka Jagić pročitala je nekoliko svojih pjesama

-Pisanje je bila pobuna prema odluci mojih da ne idem u učiteljsku školu nego u ekonomsku školu i tad dođete u onu situaciju kad pokušate tražiti nekakav put za ono što biste htjeli- rekla je pjesnikinja.

 Ekonomistica po obrazovanju, Branka Jagić rođena je u Peščenom kod Konjščine 1945. godine. Od sedamdesetih godina piše poeziju i s velikm uspjesima sudjeluje na recitalima i natječajima. Pjesme objavljuje u časopisima i zbornicima i rado gostuje u radijskim 

emisijama.                                                                     

Piše o rezličitim temama, o svemu što se oko nje događa, bili to tužni ili sretni događaji.

 Na samom kraju susreta Ansambl «Zlatne godine» izveo je još dvije pjesme, na kajkavštini. Nakon toga prisutni su se mogli osvježiti uz skromnu zakusku.