Izvijanje bokova uz SALSU

Tečaj u Klubu 100

Ples kubanskog porijekla, SALSA, zadnjih desetak godina sve veću popularnost dobiva i u Hrvatskoj. Zbog svoje senzualnosti izvijanja bokova i atraktivnosti mami poglede, a osim toga nije teška za plesati i lako se uči. Naziv ovog plesa dolazi od španjolske riječi «salsa» (umak), čime se ukazuje na to da je taj ples nastao od spojeva različitih utjecaja. U salsi je dopuštena improvizacija što je njena velika prednost i što omogućuje daljnje razvijanje stilova salse, tako da svaka osoba može razvijati vlastiti stil.

Tečaj u Klubu 100

S obzirom da volim plesati i da sam prije učila druge standardne i latinoameričke plesove, salsa mi se učinila kao veoma zanimljiv ples. Upravo zato sam se priključila radionici kada je u Velikoj Gorici, pod nazivom "Salsa Velika Gorica", bila organizirana radionica salse u Društevnom domu u Rakarju. Nakon toga utemeljen je Plesni Klub Leggero i tečaj je dobio svoj prostor u OŠ Eugena Kumičića. Od kada sam krenula na tečaj upoznala sam mnogo novih ljudi, rekreirala se i naučila nešto novo.

-PK «LEGGERO» nastao je kao posljedica mog dugogodišnjeg pohađanja salsa tečaja i plesnjaka te kao želja da se to iskustvo prenese i drugima te da se proširi i popularizira salsa scena– jednom prilikom rekao mi je Nikola Majcenović, voditelj kluba. On je svoje znanje htio prenijeti na druge i u tome je uspio. U suradnji s klubovima kao što su Cabaña i Klub 100, PK Leggero organizira i plesnjake, kako bi polaznici tečaja vježbali pokrete, a oni koji nisu upoznati sa salsom mogu isprobati prve korake.                              

Ja pokazujem okret s voditeljem

Salsa

Na plesnjacima zabave i zajedničkog druženja nikada ne nedostaje, a velika je prednost što je tamo lakše upoznati ljude uz ples i latino ritmove nego u klubovima uz preglasnu glazbu. Na plesanjcima nikada nema čudnih i pijanih ljudi jer su svi tamo uz jedan cilj- zabaviti se i pokazati svoje umijeće plesanja. Sve to razlozi su zašto ljudi sve češće izabiru ovaj ples kao slobodnu aktivnost.











Ovako, ali i puno bolje, može se plesati već nakon samo par mjeseci tečaja:




















Na ovoj snimci, voditelj pokazuje okret s jednom od polaznica tečaja:

KAJ?

                                                                                             

Kajkavsko narječje, narječje je moga kraja. Kako i u drugim mjestima gdje se govori kajkavski tako i u Turopolju svako mjesto ima svoju varijatnu kajkavštine.

Predstavljanje časopisa KAJ u Muzeju Turopolja

Većina ljudi polako gubi kajkavski govor, svi se sve više okreću standardu i žargonizmima, a kajkavski ostaje na onim starijima za koje se često kaže da su "seljaci". To je žalosno, kajkavski je jedan od tri hrvatska narječja i dio te iste hrvatske tradicije. To su razlozi zašto ga treba čuvati. Časopis KAJ, jedini je časopis koji objavljuje na kajkavštini i na taj način pokušava sačuvati kajkavsko narječje.

Na druženju u okviru 51. Matičinog četvrtka, prošli tjedan predstavljen je časopis KAJ, ČASOPIS ZA KJNIŽEVNOST, UMJETNOST, KULTURU iz Zagreba. Na samom početku druženja, predsjednik ogranka MH Stjepan Rendulić predstavio je goste, Božicu Pažur, glavnu i odgovornu urednicu, Jožu Skoka, urednika i Mariju Roščić, članicu Uredništva.

Marija Roščić, Joža Skok i Božica Pažur
zajedno su predstavili časopis "KAJ"

Zaljubljenici u kulturu ne propuštaju susrete
u okviru Matičinog četvrtka

Gosti su predstavili KAJ od njegovog postanka 1968. godine, kada ga je kada ga je pokrenuo Stjepan Draganić, filmski scenarist i književnik, sve do danas. 

"KAJ" se bavi kulturno- povijesnom, jezičnom i umjetničkom podlogom kajkavskog govornog područja kao vrijednostima hrvatske kulture i znanosti. Ovaj domjesečnik izlazi u četiri sveska, u šest brojeva. Koristi kajkavski kao osnovni sadržaj i poticaj časopisa, kao jezik izgrađene višestoljetne književne, ali i zakonodavne, znanstvene, administrivne i mnoge druge tradicije. 

"KAJ" koristi kajkavski kao materinski, ali i stvaralački jezik suvremene kajkavske književnosti. U svakom broju surađuje više uglednih znanstvenika i umjetnika.

Iako objavljuje na kajkavštini, znanstveni radovi objavljuju se na standardu.

Predsjednik Ogranka Matice Hrvatske Stjepan Rendulić naglasio je kako je "KAJ" jedini časopis koji objavljuje na kajkavskom.

Nakon zanimljivog i poučnog predavanja uslijedila su pitanja prisutnih. Završnu riječ preuzeo je Stjepan Rendulić i pozvao prisutne na skromnu zakusku.

Stjepan Rendulić pozdravlja prisutne i goste susreta:

Halloween vikend u Klubu 100

Marina Orsag- Black Sunday stand up

Kosturi, vještice, vampiri, osvjetljene bundeve, sve ono najmračnije posljednjih godina sve popularnije je i u Hrvatskoj.

Zvonko Kožić- Black Sunday stand up

  "Noć vještica" ili takozvani "Halloween" sve češće se obilježava u gradovima diljem Lijepe naše. Možda nije najljepši običaj i puno ljudi protivi se tom "poganskom" običaju, ali klubovi Noć vještica iskorištavaju kako bi privukli ljude željne zabave i tom prigodom organiziraju maskirane partije. Tako je i u Velikoj Gorici, svake godine uoči blagdana Svih svetih održavaju se zabave pod maskama. 

U Klubu 100, obilježavanje Noći vještica započeo je u nedjelju 30. listopada. Tada je održana posebna večer crnog humora stand up komedije. Iako je to bilo primjereno samo za one malo jačeg želuca, kao i svake nedjelje, stand up komedija uspjela je ostvariti                               svoj cilj, nasmijati publiku.

Josip- Black sunday stand up

Voditeljica Marina Orsag pozdravila je publiku na svoj jedinstven način i najavila prvog gosta- Vlatka Štampara koji je svojim humorom uspio nasmijati, ali i izazvati zgražanje publike. No, komičari su upozorili da ova vrsta komedije nije za sve, odnosno nije za one slabog srca i mekog morala.

Osim Vlatka nastupili su još i Tomislav Kozačinski i Zvonko Kožić.

31. listopada na Noć vještica, u Klubu 100, održan je "Halloween party". Najbitnije je bilo biti maštovit i zadiviti druge svojom maskom, tako da se na jednom mjestu našao velik broj vještica, duhova, vampira... Klub je također bio uređen na prigodan način, a najbitnije je da zabave nije nedostajalo. Plesni hitovi sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, ali i oni najnoviji upotpunili su doživljaj i party je trajao do ranih jutarnjih sati.

Kultura u Muzeju Turopolja

Đurđa Parać predstavila je gosta susreta, Branku Jagić

Druženja na Matičinom četvrtku nastavljaju se već treći tjedan. "Ogranak Matice Hrvatske Velika Gorica" svaki četvrtak u Muzej Turopolja dovodi nove goste i predstavlja ih zaljubljenicima u kulturu.

Na druženju prošli tjedan gostovala je Branka Jagić, kajkavska pjesnikinja i članica Matice, a kako bi susret bio zanimljiviji pjesnikinju je predstavila pjesnikinja Đurđa Parać.

Stjepan Rendulić, predsjednik «Ogranka Matice Hrvatske Velika Gorica», s par uvodnih riječi pozdravio je prisutne. Nakon toga,  Ansambl «Zlatne godine», koji često gostuje na Matičinim druženjima i na svoj način pridonosi kulturnom ugođaju susreta, izveo je prigodnu pjesmu.

Predstavljanje Branke Jagić na Matičinom četvrtku

Susret se nastavio u zanimljivom tonu i Đurđa Parać, voditeljica susreta, postavljala je pitanja na koja je pjesnikinja spremno odgovarala. Nakon toga zajedno su predstavile zbirke pjesama i pročitale par pjesama iz svake zbirke. Posebno zanimljive pjesme su upravo one napisane na kajkavštini, koje na poseban način pokazuju razigranost i vrckavost autorice i koje pomalo daju dojam kao da se dijete igralo s riječima i zvukovima koje je autorica samo tako stavljala na papir. Te pjesme naročito su zainteresirale prisutne, ali i izazvale smijeh, zbog smiješnih izraza.  

                                                                                                                                                                                                                                  Sve to, razlozi su što je Branka Jagić stekla zamjetnu reputaciju u sklopu kajkavskoga konteksta hrvatske poezije. Pjesme napisane na standardnom hrvatskom jeziku nimalo ne zaostaju za ovima na kajkavštini te na jednak način pokazuju umijeće pjesnikinje u stavljanju riječi na papir.

Branka Jagić pročitala je nekoliko svojih pjesama

-Pisanje je bila pobuna prema odluci mojih da ne idem u učiteljsku školu nego u ekonomsku školu i tad dođete u onu situaciju kad pokušate tražiti nekakav put za ono što biste htjeli- rekla je pjesnikinja.

 Ekonomistica po obrazovanju, Branka Jagić rođena je u Peščenom kod Konjščine 1945. godine. Od sedamdesetih godina piše poeziju i s velikm uspjesima sudjeluje na recitalima i natječajima. Pjesme objavljuje u časopisima i zbornicima i rado gostuje u radijskim 

emisijama.                                                                     

Piše o rezličitim temama, o svemu što se oko nje događa, bili to tužni ili sretni događaji.

 Na samom kraju susreta Ansambl «Zlatne godine» izveo je još dvije pjesme, na kajkavštini. Nakon toga prisutni su se mogli osvježiti uz skromnu zakusku.