Božić dolazi...

Božićno drvo na Trgu 

Na Trgu Stjepana Radića u Velikoj Gorici, prošle nedjelje, zapaljena je posljednja, četvrta, adventska svijeća. Ovaj običaj već više godina okuplja građane koji rado dolaze usprkos hladnom i maglovitom vremenu kakvo je bilo prošlu nedjelju. Kako bi paljenje svjeće bilo što više u božićnom duhu Župni zbor crkve Petra i Pavla otpjevao je par božićnih pjesama, a najslađi je bio dječji zbor koji je otpjevao par pjesama i uspio raznježiti i bar malo zagrijati sve prisutne. Ovakvo okupljanje bar malo nas podsjeća na prošla, stara vremena, kada je ljudima za Božić bilo najbitnije ono duhovno, biti s najmilijima.

Prekrasni božićni običaji u Turopolju dio su stare turopoljske tradicije. Ti običaji polako se vraćaju u ove krajeve, a priču o Božiću ispričala mi je gospođa Marija Davutović, koja pamti sve te prekrasne običaje. 

Dječji zbor otpjevao je par dječjih božićnih pjesmica

Božić je bilo vrijeme kada je cijela obitelj bila na okupu. Nije se toliko mislilo o materijalnom nego o duhovnom, poklanjale su se jabuke, a ne skupi pokloni, jela se hrana koja se čuvala upravo za te prilike. Ostajalo se u kući u okrilju obitelji, nisu se gledali filmovi, nego se razgovaralo, kartalo, igralo razne igre, pjevalo i molilo.

Na Badnjak, uređivala se kuća i obavljale su se pripreme za Božić. Bor se kitio jabukama, orasima, suhim tijestom i mekanim bombomima od šećera u prahu, koji su bili zamotani u raznobojni sjajni papir. Djeca bi najčešće bombone pojela, a papir ostavila na boru. Postilo se, kako preko dana tako i navečer. Jedno od najčešćih posnih jela bio je «bažul na suvo».

Dječji zbor upalio je i četvrtu svjećicu

Prije večere, najmlađi ili najstariji u obitelji unio bi slamu u kuću. Ulazeći u kuću izgovarala se molitva: «Daj nam Bog zdravlja, veselja, picekov, racekov, telekov... i Božjega mira».

Nakon odlaska na misu polnoćku najstariji u obitelji otišao bi u štalu i kravama dao po šaku kukuruza ili sijena. Poslije se večeralo, najčešće krvavice ili hladetina. Prije večere slama se stavljala na stol u obliku križa tako da je spajala kutove stola, po njoj se posipala pšenica, to se blagoslovilo i pokrilo stolnjakom. Slama je tamo bila do blagdana Svetog Ivana 27. prosinca kada se iznosila van i stavljala na voćke.

S Badnjaka na Božić cijelu noć je morala gorjeti peć, a kasnije kada je na ova područja uvedena struja, moralo je biti upaljeno svjetlo. Na sam Božić cijela obitelj išla je na misu i čestitala svima. Momci su poklanjali jabuke djevojkama, a nakon toga odlazilo se kući i obitelj je Božić provodila u molitvi, pjesmi, igri i veselju. Tek na blagdan Svetog Stjepana čestitalo se susjedima, naročito onima koji su slavili imendan.

Ovi lijepi običaji u nekim domovima su posve uobičajeni za Božić, sigurno je tako i u domu gospođe Marije. Nadam se da ti običaji neće nestati i da ljudi neće zaboraviti da je Božić blagdan kada bismo trebali misliti na druge i provesti vrijeme u okrilju obitelji.

Ovim postom svima želim zeželjeti ČESTIT, SRETAN I VESEO BOŽIĆ I DA GA PROVEDETE S NAJMILIJIMA!!!