Kulturni vremeplov

Eto, da, nisam dugo pisala i onda opet ne pišem ne znam koliko super... a dobro, činjenica je i da ni dnevnik ne održavam redovito tako da u jednom dnevniku imam događaje kroz sedam godina i uporno se trudim ispuniti ga kako bih mogla prijeći na drugi... možda mi ove, već 2014. godine, to i uspije.

I što reći, jučer sam otišla u Pučko otvoreno učilište u Velikoj Gorici i našla se s osobom koju se stvarno može nazvati dobrim duhom kulture. Ja bih rekla mojim uzorom. I što reći, upravo onakvim kakvim sam mislila da je, takav zaista i je Drago Bukovec, simpatičan, komunikativan i zaista voli ono što radi. Govorio mi je nešto o kulturi u Velikoj Gorici i kako je to prije izgledalo.

Velika Gorica je zaista imala puno sadržaja, za sve generacije, a da i ne govorim o Klubu 100 koji eto nažalost od kada je privatiziran čeka bolje dane, koje vjerojatno neće uskoro doživjeti, ne ako se netko oko toga ne angažira. Mladi su se nekada uključivali u sve, to je ono što me iznenadilo, danas su pasivni i bitno je samo izaći u neki zagušljivi klub na cajke i "urokati" (oprostite na izrazu) se u alkoholu. Sramota...

Dakako, mladi su i onda išli u klubove, ali su se nalazili u "Klubu mladih", donijeli svoj gramofon od doma i slušali dobre stare ploča, plesali i zabavljali se. Velika Gorica je nekada imala Cabaret Club, svakoga petka od 21 do 5 sati ujutro i dvorani Galženica nastupali su glumci, pjevači, karikaturisti, bendovi... Ekipa je sjedila za stolovima s terase, pušila, pila, razgovarala i plesala, a ujedno se i kulturno uzdizala. A da ne govorim o terasi na Galži koja je nekada bila kino, a danas uglavnom samo pušiona kada se održavaju izložbe.

Drago Bukovec jedan je od onih ljudi koji se uključuju u sve, koji pokušavaju nešto napraviti, a on je to i uspio. Organizirao je Navis (Natjecanje amaterskih vokalno-instrumentalnih sastava) koji je bio jako popularan, a na njemu je nastupio i jedan od danas najzvučnijih imena glazbene scene, Hladno pivo, i to u gotovo sličnom sastavu. Mile je tada još bio Milan, hahaha. Zatim Festival kazališta lutaka PIF, koji je opet zbog politike, na kraju prebačen u Zagreb. Goričke večeri koje napokon ponovno postaju sve popularnije, u ono su vrijeme punile cijeli trg Stjepana Radića. Kino koje također opet privlači goričke gledatelje nekada je bilo dupkom puno. I što reći...

Velika Gorica nekada definitivno nije bila grad koji spava, stalno se nešto događalo, a ljudi su se u to uključivali. Danas organiziraš nešto, obavijesti staviš svugdje, a ljudi pokraj toga prolaze i ništa ne vide... i onda, na kraju svega, kada taj neki događaj prođe, komentiraju kako nisu čuli za to... Nije Gorica ta koja spava, ljudi su takvi, ljudi su pasivni, zabrinuti, ljuti, tužni, depresivni, a ustvari je potrebno samo malo, družiti se s drugim ljudima, uljučiti se nešto i pokrenuti se.

I tako, nakon intervjua sam shvatila da će uvijek biti onih koji će nešto pokušavati, uvijek će biti onakvih ljudi kakav je gospodin Bukovec, onih koji će se truditi pokušati napraviti nešto, promijeniti nešto i ne odustati. To je to, neću više ništa dodati, mladi su ti na kojima svijet ostaje, a ja se samo nadam da budućnost neće biti toliko pasivna kao što su mladi.